Berlinski zid, plava krv i mađarsko srce: Ono što nas definira je...
tebranona

Berlinski zid, plava krv i mađarsko srce: Ono što nas definira je koliko dobro se dižemo nakon pada

Kakvu razliku samo nekoliko mjeseci može napraviti.

Hertha iz Berlina bila je uključena u strašnu borbu za opstanak, a klub iz glavnog grada Njemačke preživio je tek u paničnom posljednjem kolu. Da je Freiburg pobijedio Hannover, Stara dama bi igrala baraž za opstanak.

Premotajmo šest mjeseci unaprijed i vidjet ćemo isti klub u potpuno drugom dijelu tabele. Šesnaest kola je prošlo, a izabranici Pala Dardaija su treći na tabeli. Odmah iza Bayerna i Borussije Dortmund.

Berlinci nisu uživali u ovako sjajnoj kampanji još od sezone 2008./09. Tada su zauzeli četvrtu poziciju i za dlaku ostali bez Lige prvaka.

Svi se, međutim, pitaju, šta se to dešava ovih dana u Berlinu?

Zasluge prije svega trebaju ići Palu Dardaiju, koji je zamijenio iskusnog i simpatičnog Josa Luhukaya u maju ove godine.

Bio je to izuzetno težak period za sportskog direktora Michaela Preetza. Klub je dva puta ispao iz Bundeslige u njegovih šest godina od kada je postao čovjek koji donosi ključne odluke. U 12 godina koje je proveo u Herthinom odboru, na jedan način ili drugi, klub je promijenio 14 trenera.

Pretposljednji put kada se Hertha borila za opstanak, u februaru 2012., Preetz je sudbinu kluba prepustio u ruke najiskusnijeg trenera kojeg možete zamisliti, 73-godišnjeg Otta Rehhagela. Nije se završilo dobro i Hertha je preko playoffa ispala u Zweitu. Preetz je sada okrenuo ploču. Iz jedne krajnosti u drugu. Zamijenio je Luhukaya 38-godišnjim Mađarem Dardaijem.

Izvana, ovo je izgledao kao čudan potez. Čudniji možda i od Rehhagelovog imenovanja. Dardai, bivši igrač Herthe, okačio je kopačke o klin tri godine ranije. Nije imao iskustvo vođenja bundesligaškog tima, iako je predvodio Herthinu ekipu do 15 godina. Samo pet mjeseci ranije, dobio je posao selektora mađarske reprezentacije. To je značilo da će pokušati spasiti Herthu od ispadanja, a u slobodno vrijeme pokušavati odvesti Mađarsku na Evropsko prvenstvo. Ili obratno.

Kada se Mađar dohvatio mikrofona na predstavljanju u Berlinu, obećao je: „Radit ću do smrti. Imam plavu krv i mađarsko srce“.

Prvi dio te rečenice nije pozivao na aristokraciju, već na klupske boje. Dardai nije bilo koji bivši igrač Herthe. Debitirao je u martu 1997. u drugoj ligi i odigrao posljednji meč u maju 2012., za Herthine rezerve u četvrtom rangu fudbala.

Tokom tih 15 godina, Dardai je bio tip igrača kojeg treneri cijene, a navijači vole. Kicker ga je u novembarskom izdanju opisao kao „radničkog veznjaka koji je postavljao tepih na kojem su umjetnici poput Marcelinha, Desilera i Wosza mogli plesati“.

Dardai je ostvario 286 bundesligaških nastupa za Herthu, više od bilo kojeg drugog igrača u timskoj historiji. Ovaj čovjek je klupska legenda i to je vjerovatno jedan razloga zašto je dobio posao. Hertha je igrala na sigurnu kartu i dovela je čovjeka s kojim su se ljudi mogli poistovjetiti.

Partije i, najbitnije, rezultati ove sezone pokazali su da nešto sigurno radi pravilno. Spasivši klub od relegacije dobio je još kultniji status, ali prolaz u Ligu prvaka stvorio bi neki novi nivo obožavanja, bez sumnje.

Najvažniji pomak je učvrščivanje odbrane. Imali su Berlinci sedmu najgoru odbranu lige u prošloj sezoni, dok je u ovom trenutku ta odbrana treća najbolja, iza Bayerna i Ingolstadta. Berlinski zid, rekli bismo. No, nisu Berlinci samo stroga, defanzivna i uhodana jedinica. Igraju poprilično atraktivan fudbal, čime daju navijačima na Olympiastadionu nešto čemu se mogu veseliti pored rezultata.

Pod vodstvom tihog Lukuhaya, ekipa je bila solidna i organizovana, ali često začuđujuće letargična i nemoćna da preokrene stvari.

Comments

comments

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY